Zapošljavanje
Zapošljavanje osoba sa invaliditetom, a posebno osoba sa intelektualnim teškoćama, je veoma važno. Deca i odrasli sa mentalnim invaliditetom (sa intelektualnim teškoćama, autizmom, psihosocijalnim teškoćama) su višestruko marginalizovani, kako u Srbiji, tako i u drugim zemljama. Ovu grupu karakteriše nepovoljan obrazovni status, jer se često školuju u školama za obrazovanje dece sa smetnjama u razvoju (tzv. specijalne škole) koje ne omogućavaju sticanje veština za samostalan život i rad, ili školuju svoje učenike za zanimanja za kojima ne postoji potreba na tržištu rada. Oni su pod povećanim rizikom da budu lišeni poslovne sposobnosti ili da nad njima bude produženo roditeljsko pravo, što im automatski onemogućava pristup tržištu rada.
Naime, Zakon o radu i Zakon o zapošljavanju predviđaju da se na evidenciju Nacionalne službe za zapošljavanje može prijaviti samo osoba starija od 15 godina, isti je slučaj i sa sklapanjem ugovora o radu. Sa druge strane, osobe koje su lišene poslovne sposobnosti ili oni nad kojima je produženo roditeljsko pravo u zakonskom smislu smatraju se mlađim maloletnicima, odnosno, mlađima od 14 godina.
Član 27. Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom
1. Države strane ugovornice priznaju osobama sa invaliditetom pravo na rad, ravnopravno sa drugima; to uključuje pravo na mogućnost sticanja sredstava za život radom koji je slobodno izabran 8 ili prihvaćen na tržištu rada i u radnoj sredini koja je otvorena, uključiva i pristupačna za osobe sa invaliditetom. Države strane ugovornice će garantovati i unapređivati ostvarivanje prava na rad, uključujući i one osobe koje steknu invaliditet tokom rada, tako što će preduzeti odgovarajuće korake, uključujući putem zakonodavstva, između ostalog, u cilju:
(a) zabrane diskriminaciju na osnovu invaliditeta u vezi sa svim pitanjima koja se tiču svih oblika zapošljavanja, uključujući uslove za stupanje u radni odnos, angažovanje i zapošljavanje, stalnost zapošljavanja, napredovanje na radnom mestu i bezbedne i zdrave radne uslove;
(b) zaštite prava osoba sa invaliditetom da, ravnopravno sa drugima, uživaju pravedne i povoljne uslove za rad, uključujući jednake mogućnosti i nadoknadu za rad jednake vrednosti, bezbedne i zdrave radne uslove, uključujući zaštitu od uznemiravanja i ispravljanje nepravdi;
(c) stvaranja uslova da osobe sa invaliditetom imaju mogućnost da ostvaruju svoje pravo na rad i sindikalno udruživanje, ravnopravno sa drugima;
(d) omogućavanja osobama sa invaliditetom da imaju efikasan pristup opštim tehničkim programima i programima za stručno usmeravanje, kao i uslugama nalaženja posla i stručne i kontinuirane obuke;
(e) podsticanja mogućnosti zapošljavanja i napredovanja u karijeri za osobe sa invaliditetom na tržištu rada, kao i pružanje pomoći u pronalaženju, sticanju, očuvanju posla i vraćanja na posao;
(f) unapređivanja mogućnosti za samozapošljavanje, preduzetništvo, razvoj zadruga i otpočinjanje vlastitog posla; (g) zapošljavanja osoba sa invaliditetom u javnom sektoru;
(h) podsticanja zapošljavanja osoba sa invaliditetom u privatnom sektoru putem odgovarajućih politika i mera, koje mogu obuhvatati i afirmativne akcione programe, podsticaje i druge mere;
(i) obezbeđenja razumnog prilagođavanja osobama sa invaliditetom na radnom mestu;
(j) podsticanja osoba sa invaliditetom da stiču radno iskustvo na otvorenom tržištu rada;
(k) podsticanja programa stručne i profesionalne rehabilitacije osoba sa invaliditetom, programa za zadržavanje posla i vraćanje na posao osoba sa invaliditetom.
2. Države strane ugovornice će obezbediti da osobe sa invaliditetom ne budu držane u ropstvu ili stanju sličnom ropstvu, kao i da budu zaštićene, ravnopravno sa drugima, od prisilnog rada ili radne obaveze.
Ključna obaveza Republike Srbije koja proističe iz člana 27 Konvencije je stvaranje otvorenog, inkluzivnog i pristupačnog tržišta rada. Termin “otvoreno tržište rada” odnosi se na učešće osoba sa invaliditetom na opštem tržištu rada, a ne u zatvorenim ili zaštićenim oblicima zaposlenja. Nadležni organi imaju obavezu zabrane i otklanjanja diskriminacije u najkraćem roku, pa i u kontekstu rada i zaposlenja. To pre svega podrazumeva regulisanje anti-diskriminacionih propisa, tako da se zabrane svi oblici diksriminacije na osnovu invaliditeta u vezi sa zaposlenjem i radom, kao i propisivanje odbijanja razumnih prilagođavanja kao oblika diskriminacije.
Iz publikacije Zapošljavanje osoba sa mentalnim invaliditetom u Republici Srbiji, Autorke i autor: Jelena Jevtović,Snežana Lazarević, Lazar Stefanović, novembar 2021.godine, Beograd.